ALBUM - TOPIM SE S JUGOM

topim se s’jugom

nije mi isto kada je nema
racun je preskup da je otkupim
vec je kasno, vracanja nema
i ja sam spreman da vrata zalupim

al nesto ceka, nesto me kopa
rane mi zarasle ponekad vrati
tako je vruce, pece me dugo
i ja jos uvijek topim se s’jugom

drustvo me gleda, cude se javno
zezaju malo, jer oni odavno
prebolise svoje bivse I nove
a ja sam isti, nije mi ravno

tako je suho, kao ravnica
pustinja prava, izgorih bez vode
tako je vruce, pece me dugo
i ja jos uvijek topim se s’jugom

al nesto ceka, nesto me kopa
rane mi zarasle ponekad vrati
tako je vruce, pece me dugo
i ja jos uvijek topim se s’jugom


slikar

nemoj se bojati sto ostali smo sami
nashe se misli nisu jos srele na istom
nemoj se bojati sto ostasmo u tami
ti si ipak model a ja slikar sa kistom

dah proljeca proviri kroz prozor
na tvome licu pojavi se nemir
blijedom rukom dotakla si kosu
kao cvijetu da uklanjas rosu

ostao sam tako zatecen I zbunjen
ruka mi je samo ostala u zraku
dali to proljece na mene utice
ili to je model sto stoji tu u mraku 2x

dah proljeca proviri kroz prozor
na tvome licu pojavi se nemir
blijedom rukom dotakla si kosu
kao cvijetu da uklanjas rosu


sezam

gdje je tajna tvoja gdje se otvaras
da te popijem I iznutra
gdje su snovi tvoji odakle pocinju
kako da dospiju do mojih ociju

gdje je ljubav tvoja kako se pravi
dali srce moje moze da sve to svari
u okovu tvojih usana
rado bih ostao al se obuzdavam

jer vishe ne shvatam zasto sam gubitnik
u mojoj ruci baklja al tu je upitnik
ma daj otvori se sesame bez lozinke
da malo odmorim jer ne znam je

gdje je tajna tvoja gdje se otvarash
da te popijem I iznutra

jer vishe ne shvatam zasto sam gubitnik
u mojoj ruci baklja al tu je upitnik
ma daj, otvori se sesame bez lozinke
da malo odmorim jer ne znam je


roda

roda mi danas spusta niz dimnjak
grbu na ledjima al srce u grudima

osmjeh kad nauci moje oci prouci
suze ce teci jer bol ce peci

zaboravicu sve I dobro I lose
pusticu raju da pali mi mose

i sretan cu biti necu oci kriti
druze moj stari u pravu si I ti

sine moj mali nece bit rata zivot upali voli te tata
sine moj mali nece bit rata zivot upali voli te tata
voli te tata voli te


jedro

oduvijek sam sanjao da sam jak
zafrknut pametan mocan lijep
al oduvijek sam znao da sam naopak
za plac pre tvrd za ljubav slijep

prosla je dvorom utvara nocu
ubrizgla krv kroz netaknute vene
one sto pokrecu ono sto hocu
prvi put otkrila isceznute sjene

dugujem sebi kutak tog neba
cijeli sam zivot tajnu cuvao
pronaci srcu ono sto treba
spustiti jedro gdje vjetar je duvao

primi me vilo straha se mani
snovi i java me tjeraju tebi
dosta je bilo i ti suzo kani
bori se za nju pomozi sebi

dugujem sebi kutak tog neba
cijeli sam zivot tajnu cuvao
pronaci srcu ono sto treba
spustiti jedro gdje vjetar je duvao


nocas do jutra

ponocni nemir misli mi hvata
tjera me napolje iz inata
iako znam da mogu voljeti jako
treba mi nesto tek onako

kaput na rame put pod noge
mirno bez frke u birtiju vode
nevine oci da pronadju neke
spika da uradi sve kerafeke

njesnosti nikad nije mi dosta
navika stara u meni osta
mozda i jednom starost ce doci
mozda sa jednom u korak cu poci
ali sad je danas i nema sutra
nocas sam s tobom mala do jutra

ne brini sreco mislim na tebe
probacu ljubav zadrzat’ za sebe
znam da to ne znam al pokusaj se pika
ja sam zivotinja cudnoga lika

njesnosti nikad nije mi dosta
navika stara u meni osta
mozda I jednom starost ce doci
mozda sa jednom u korak cu poci
ali sad je danas i nema sutra
nocas sam s tobom mala do jutra


Kako

Kako cu je osloviti kada zadrhtim pred njenim ocima
Kako da se izmigoljim kada se s’nogama zemlja bude stocila
Kako da shvatim da nisam pao sa neba, da nije san
Kako da sve ove godine stavim pred sebe na dlan

Kako cu da je pogledam a da ne zaplacem
Kako ruke da pruzim da lice njeno dotaknem
Kako u tisini sablasnoj radostan biti
Kako stvarnost koja ce stici besramno skriti

Kako da ne zajecam od tezine na mojim grudima
Kako da je poljubim poslije svih ovih godina
Kako da daljinu nasu slupam I rastavim
Kako da proslost I buducnost konacno sastavim

Konacno sastavim…



kao da je bilo danas

na kraju balade u rupi svjetskoj
gdje ljudi ne zive vec zivotare
sustret sudjen desio se
dvoje sto zajedno bi da ostare

ima vec petsto godina
od kada pustos prekri srecu
svako ode svojim putem
satro za neku vrecu vecu

i cekace do pamtivjeka
da sudba sama skroji kroj
al odnese ih bistra rijeka
u neki sasvim drugi zivot svoj

ogledalo kazi mi koja me to boli rana
sto to tako vidim je kao da je bilo danas

kao da sam sada pio
s’ usne sto se s’ mojom stapa
kao da je drukciji zivot bio
druga era dimenzija etapa
i cekace do pamtivijeka
da sudba sama skroji kroj
al odnese je bistra rijeka
u neki sasvim drugi zivot svoj
e zivot svoj


San

Sinoc si mi dosao u snove. Nezan osmeh krisom sam ti dala
I tiho ti sapnula u uvo: “Otkud ovde ludo moja mala.”

A ja sam te samo gledao cutke. Toplu ruku svoju sam ti dao.
Rekao sam: “Vodim te odavde.” Ali kuda ni sam nisam znao

Ipak cvrsto stegla sam ti ruku, bojec’ da te svetlost dana
Ne odvoji prebrzo od mene. Pa da opet postanem ti strana

Plovili smo tako dolinama ceznje Kroz izvore srece I talase bola
Ne slutec’ da smo kroz ljubavi let, vec I casu noci ispili do pola

Mislila sam samo kako da sto duze, na mojima budu tvoja usta vrela
I da cak ni vetar ne moze da prodje medju nasa dva priljubljena tela

U tom cudnom sjaju nase lude igre zaboravivsi da postoji sutra
Setila se nisam neceg vrlo vaznog Da nestaces prvim znakom jutra

Da sam samo znala da sve san je bio
Ne bih nikad jutrom sprala trepavice
I pustila da iz zagrljaja moga
Otme tvoje oci tvoje usne tvoje lice


dama

djevojcica zbunjenih ociju koraka cvrstog
na granici straha sa ocajnom zeljom
duboko u sebi

djevojka tajanstveno meka razdragano jaka
tijela punog pozude snova koji cekaju
svoj trenutak

sakrivena dama iza grubog manira
opcinjena tajnom java koju skriva
nekog u dnu srca ludjacki da voli
da granice pusti
novi svijet da stvori